Načelo (a) –neovisnost advokata i sloboda advokata da postupa u predmetu svoje stranke
Odvjetnik mora biti slobodan – politički, ekonomski i intelektualno – u svojim aktivnostima vezano za savjetovanje i zastupanje svoje stranke. Znači da odvjetnik mora biti neovisan o državi i drugim utjecajnim interesima, i ne smije dozvoliti da njegova ili njena neovisnost bude ugrožena neprikladnim pritiskom poslovnih suradnika. Odvjetnik mora biti nezavisan od njegove ili njene stranke ako uživa povjerenje treće strane i suda. Uistinu, bez ove nezavisnosti od stranke ne može se garantirati kvaliteta odvjetničkog rada. Članstvo odvjetnika u slobodnoj profesiji i autoritet koji proizlazi iz tog članstva pomaže održavanju nezavisnosti, i advokatske komore moraju imati značajnu ulogu u garantiranju advokatske nezavisnosti. Samostalnost profesije je važan faktor u podupiranju neovisnosti samog odvjetnika. Primjetno je da su odvjetnici iz ‘neslobodnih’ društava spriječeni u vođenju parnica svojih stranaka, te da im prijeti zatvor ili smrt ukoliko isto pokušaju.
Načelo (b) – pravo i dužnost odvjetnika da čuva povjerljive pojedinosti njegove stranke i da poštuje načelo čuvanja profesionalne (odvjetničke) tajne
Bit odvjetničke djelatnosti je da stranka odvjetniku povjerava stvari koje ne bi povjerila drugim osobama – najintimnije osobne detalje ili najvažnije trgovačke tajne – odvjetnik prima i druge informacije na bazi povjerenja. Bez sigurnosti u povjerljivost ne može biti ni povjerenja. Povelja naglašava dvojnost ovog načela – čuvanje povjerljivosti nije samo odvjetnička dužnost nego i temeljno ljudsko pravo njegove stranke. Pravila „povlastice odvjetničke profesije“ zabranjuju komunikaciju između odvjetnika i stranke a koja bi se mogla koristiti protiv stranke. U nekim pravosudnim sistemima pravo na povjerljivost se odnosi samo na stranku, dok u drugim pravosudnim sistemima „profesionalna tajna“ znači da odvjetnik čuva tajnu njegove ili njene stranke od odvjetnika suprotne strane, na bazi povjerenja. Načelo (b) obuhvaća sve ove povezane pojmove – povlastica odvjetničke profesije, povjerljivost i profesionalna tajna. Dužnost odvjetnika prema stranci ne prestaje ni nakon što je odvjetnik prestane zastupati.
Načelo (c) – izbjegavanje sukoba interesa, između stranaka i između stranke i odvjetnika / advokata
Za pravilno obavljanje odvjetničke djelatnosti, odvjetnik ili odvjetnica mora izbjegavati sukobe interesa. Tako odvjetnik ne smije zastupati 2 stranke u istom predmetu ako tu postoji sukob, ili rizik od sukoba između interesa ovih stranaka. Isto tako odvjetnik mora odustati od zastupanja nove stranke ukoliko o njemu posjeduje povjerljivu informaciju dobivenu od sadašnje ili bivše stranke. Odvjetnik ne smije prihvatiti zastupanje stranke ako postoji sukob interesa između stranke i odvjetnika. Ukoliko se sukob interesa dogodi u tijeku zastupanja stranke, odvjetnik mora odustati od daljeg zastupanja. Vidljivo je da je ovo načelo strogo povezano sa načelom (b) povjerljivost, (a) nezavisnost i (e) odanost.
Načelo (d) dostojanstvo i čast odvjetničke profesije, integritet i ugled svakog odvjetnika
Da bi stekao povjerenje stranaka, treće strane, sudova i države, odvjetnik mora pokazati da je vrijedan tog povjerenja. To se postiže članstvom u časnu profesiju; zaključak je da odvjetnik ne smije učiniti ništa što bi moglo narušiti njegovu ili njenu reputaciju ili reputaciju same profesije kao i povjerenje javnosti u profesiju. To ne znači da odvjetnik mora biti savršena osoba, ali znači da odvjetnik ili odvjetnica ne smije sudjelovati u nečasnim radnjama, bilo u svojoj praksi ili drugim poslovnim aktivnostima ili čak u privatnom životu a koje mogu obeščastiti profesiju. Nečasno postupanje može dovesti do sankcija i to do isključenja iz profesije u najozbiljnijim slučajevima.
Načelo (e) – lojalnost prema stranci
Lojalnost prema stranci je bit odvjetničkog zvanja. Stranka mora imati povjerenja u odvjetnika kao savjetnika i zastupnika. Da bi bio lojalan prema stranci, odvjetnik mora biti nezavisan (vidi načelo (a)), mora izbjegavati sukobe interesa (vidi načelo (c)) i mora čuvati povjerenje stranke (vidi načelo (b)). Neki od najdelikatnijih problema profesionalnog ponašanja odvjetnika nastaju u interakciji između načela lojalnosti prema stranci i načela koja su doznačena u širim dužnostima odvjetnika – načelo (d) ( dostojanstvo i čast), načelo (h) ( poštovanje kolega odvjetnika) i osobito načelo (i) (poštivanje vladavine prava i njegovu pravičnu primjenu). Postupajući u skladu sa navedenim odvjetnik mora stranci jasno dati do znanja da ona ne smije ugroziti njegove/njene dužnosti prema sudu i pravnom sustavu, iznoseći u njeno ime nečastan predmet.
Načelo (f) – pošten odnos prema stranci u pogledu honorara
Stranka mora u potpunosti biti informirana o odvjetničkom honoraru, koji mora biti pravedan i razuman, te mora biti u skladu sa zakonom i profesionalnim pravilima. Iako profesionalni propisi ( i načelo (c) ove Povelje) naglašavaju značaj izbjegavanja sukoba interesa između odvjetnika i stranke, pitanje odvjetničkog honorara može predstavljati svojstvenu opasnost od takvog sukoba. Prema tome, načelo propisuje neophodnost profesionalnih pravila koja bi spriječila da se strankama naplaćuju previsoki honorari.
Načelo (g) stručnost odvjetnika
Evidentno je da advokat ne može učinkovito savjetovati niti zastupati stranku ako nema odgovarajuće profesionalno obrazovanje i obuku. U posljednje vrijeme, post-kvalifikacijska obuka (dalje profesionalno usavršavanje) je dobila na važnosti, kao odgovor na brzinu izmjene zakona i prakse i u tehnološkom i ekonomskom okruženju. Profesionalna pravila često naglašavaju da odvjetnik ne smije preuzeti predmet za koji nije stručan.
Načelo (h) – poštivanje kolega odvjetnika
Načelo predstavlja više od navoda o potrebi za učtivošću – iako je to jako osjetljiv i sporan problem koji advokati jako često imaju djelujući u ime svojih stranaka. Načelo se odnosi na ulogu advokata kao posrednika, kojem se može vjerovati da govori istinu, da obavlja djelatnost u skladu sa pravilima svoje profesije i održava svoja obećanja. Mjerodavni pravni sustav traži od advokata da imaju poštovanja jedan prema drugom, tako da se sporna pitanja mogu riješiti na civiliziran način. Isto tako advokatima mora biti od javnog interesa da se pošteno odnose jedan prema drugom i da se ne obmanjuju. Međusobno poštovanje među kolegama olakšava ispravno funkcioniranje pravnog sustava, pomaže u rješavanju sukoba po dogovoru i u korist stranke.
Načelo (i) poštivanje vladavine prava i njegovu pravičnu primjenu
Opisali smo dio uloge odvjetnika kao sudionika u ispravnom funkcioniranju pravnog sustava. Ista ideja je ponekad izražena u opisu odvjetnika kao „sudski činovnik“ ili kao „ministra pravosuđa“. Odvjetnik nikad ne smije sudu svjesno dati lažnu ili varljivu informaciju , niti smije lagati trećoj strani tijekom njegovog ili njenog profesionalnog obavljanja djelatnosti. Ove zabrane su često protivne neposrednim interesima odvjetnikove stranke, i bavljenje ovim očitim sukobom između interesa stranke i interesa pravde predstavlja osjetljive probleme koje je odvjetnik obučen da riješi. Ali prema posljednjim istraživanjima odvjetnik može uspješno zastupati svoju stranku samo ako ga sudovi ili treće strane smatraju povjerljivim sudionikom i suradnikom u ispravnom funkcioniranju pravnog sustava.
Načelo (j) samo-uređivanje odvjetničke profesije
Jedna od oznaka ‘neslobodnog‘ društva je da država javno ili prikriveno kontrolira odvjetničku profesiju i odvjetničke aktivnosti. Većina europskih odvjetničkih profesija pokazuje kombinaciju državnog uređivanja i samo-uređivanja. U mnogim slučajevima država, prepoznajući važnost osnovnih načela, koristi zakonodavstvo da ih podrži – npr. davanjem zakonske potpore povjerljivosti, ili dajući komorama zakonsku moć da prave svoje profesionalne zakone. Europski savjet odvjetničkih komora i udruženja odvjetnika (CCBE) je uvjeren da samo striktni elementi samo-uređivanja mogu garantirati odvjetničku profesionalnu nezavisnost, i bez garancije za nezavisnost odvjetnici ne mogu ispuniti svoju profesionalnu i zakonsku funkciju.
Ovaj Kodeks ponašanja za Europske odvjetnike je prvobitno usvojen na plenarnoj sjednici Europskog savjeta odvjetničkih komora u udruženja odvjetnika (CCBE), održanoj 28 lisstopada 1988 godine, i naknadno izmijenjen na plenarnim sjednicama 28 studenog 1998 g., 6. prosinca 2002 g., i 19 svibnja2006 g. Ovaj Kodeks također uključuje i izmjene i dopune Statuta koje su usvojene na izvanrednoj plenarnoj sjednici održanoj 20 kolovoza 2007 g.
